Ne tražite od bezdjetnih da odgovaraju za rast populacije

Sadržaj:

Ne tražite od bezdjetnih da odgovaraju za rast populacije
Ne tražite od bezdjetnih da odgovaraju za rast populacije
Anonim

Koji su razlozi zbog kojih neko nema djecu? Da li su sebičnost i karijera zaista najvažniji motiv bez djece? Razgovarali smo sa sociologinjom Ivett Szalma, koja je istraživala razloge bezdjetnosti. Intervju bloga SOS Dječija sela Dječije sudbine.

Kako ste istražili bezdjetnost?

Istraživanje smo započeli 2012. godine: razgovarali smo sa 20 bezdjetnih žena starijih od četrdeset godina, koje tada nisu imale djece i najvjerovatnije ih neće imati, jer većina onih koje imaju djecu imaju bebe prije četrdesete. Obično se rađa više od četrdesetoro djece. Dvije godine kasnije, u sklopu međunarodnog istraživanja pod nazivom FamiliesandSociety, prikupili smo dodatne intervjue, dopunivši uzorak muškarcima bez djece, tako da smo ukupno obavili skoro 100 intervjua.

Popio sam slamku
Popio sam slamku

Zašto ispitane osobe nisu imale djece?

U prethodnim studijama, neplodnost je i dalje bila glavni uzrok bezdjetnosti. Sada je, međutim, glavni razlog bio nedostatak partnerstva. To se u budućnosti može ponovo promijeniti, jer danas, čak i ako neko nije u braku, može imati djecu, mnogi ljudi odgajaju djecu u partnerstvu ili sami, a ima i onih koji to idu sami kroz usvajanje ili donaciju sperme.

Nije bitno samo postojanje partnerstva, već i njegov kvalitet. Razgovarao sam sa subjektom koji je bio oženjen i nije imao djece jer nije smatrao da je njegova veza tako dobra, ali u isto vrijeme nije želio da ode jer je to značilo ekonomsku stabilnost, vodili su mali biznis zajedno.

Mnogi ljudi odlažu ili ne planiraju da imaju djecu zbog problema sa životom…

Finansijska situacija bila je drugi najčešći razlog. Ispitanici koji žive u ruralnim područjima sa niskim obrazovanjem često su to spominjali. Bila je jedna žena koja nije mogla naći partnera i željela je dijete, ali je znala da njena finansijska situacija neće biti dovoljno dobra da ga sama odgaja. Iznenađujući broj ljudi se pozivao na činjenicu da moraju brinuti o članu porodice, da žive sa starim, bolesnim roditeljem, da se brinu o njemu, da nisu imali vremena za sklapanje partnerstva, pa čak ni ako jesu, veza ne bi mogla podnijeti brigu o djetetu.

Uobičajeno vjerovanje često pretpostavlja da oni koji su završili karijeru nemaju djece

Diplomirane žene su zaista prezastupljene među bezdjetnim, ali kriva je u obliku slova U, one sa najnižim obrazovanjem još nemaju djecu, a često ne uspijevaju ni da sklope partnerstvo. Visokoobrazovanim ženama često ponestane vremena, počnu da grade karijeru i dobiju djecu tek oko 40. godine. Ali nisam sreo subjekta koji je naveo karijeru kao primarni razlog. Kada sam pitao, mnogi su rekli da bi bilo teško osnivanje porodice, ali to nije bila glavna poenta.

shutterstock 106687928
shutterstock 106687928

U kojoj mjeri možemo govoriti o namjernom lišavanju djece?

Mediji su to otkrili, ali njihova stopa je vrlo niska kod kuće. Ovo je tipičnije za zemlje njemačkog govornog područja. Takođe imamo veoma jaka društvena očekivanja da imamo decu. U jednoj anketi, ljudi su upitani koliko je dijete važno da živi punim životom. U Mađarskoj 80 posto ispitanika smatra da je to veoma važno za žene, a 68 posto za muškarce. U Norveškoj je ovaj omjer bio 15 i 13 posto.

Ne samo odgovori, već je i razlika između dva spola izuzetna, sve je to preteča demografskih trendova. Ovdje se muškarci i žene različito procjenjuju u ovoj oblasti. U upitnicima svi u ovoj zemlji tvrde da žele djecu, ali mogu smatrati da bi bilo kršenje norme reći da ne žele djecu. U slučaju žena, pokazalo se da je to zaista rijetko, 2-5 posto svjesno bez djece. Imamo veći omjer od muškaraca, a omjer bez djece je također veći za muškarce.

Budući da svako dijete ima i oca i majku, slijedi da manje muškaraca rađa djecu za više žena

Da. Muška bezdjetnost je manje proučavana, zbog čega smo i njih pogledali. Kod njih je situacija složenija: manje je vezana za godine, a može se dogoditi da muškarac i ne zna da ima dijete. Možda dijete živi sa majkom, otac ne održava kontakt s njom i najradije bi poricao da ima dijete. Takođe, može imati pastorčad ako živi sa ženom sa djecom. Kako da gledamo na ovo, je li bez djece ili nije?

Pogotovo ako je dijete ovdje dvije sedmice, dvije sedmice tamo…

Prema našem iskustvu, deca uglavnom ostaju kod majke tokom razvoda. Muškarci takođe očekuju da žene imaju djecu sa njima. Dok su žene davno ušle na tržište rada, muškarci su se kasno uključili u brigu o djeci i kućnim poslovima. U tom pogledu, čak i najrazvijenija društva zaostaju u pogledu spola.

Ali rađanje djeteta može biti otežano i ako neko želi da bude aktivan otac koji zapravo učestvuje u brizi o djetetu, jer je tada mnogo potrebnije razmisliti da li ima dovoljno kapaciteta i strpljenja, i da li on to sada može sebi priuštiti. Među muškarcima se pojavljuje i rađanje djece iz "pravednosti", jedan od mojih subjekata sam nije želio djecu, ali je njegova partnerka željela jedno, i on bi ušao zbog nje.

Ali norma je vrlo jaka, čak i za muškarce, da svako treba da ima djecu. Jedan od mojih muških subjekata se prekinuo od ovoga na način da kada bi se tema pojavila, uvijek je počinjao sa: "nažalost, ja nemam djece", iako nije htio, ali je publika osjetila da nije prikladno nastaviti.

Svjesna bezdjetnost je savitljiv koncept. Može se prerušiti u: Ne želim sada, ali to ne znači nikad. Ili ne želim u ovoj vezi. Ali moguće je i da neko nije imao dijete i da nakon toga traži samopotvrđivanje. To je više životno putovanje nego jedna odluka.

Pitanje je i ko se koliko dugo bori za dijete, kada treba odustati. Ako nemate partnera, to može biti jak razlog, ali ima i ljudi koji to rade sami. Neplodnost ima i stepene: ako ne zatrudnite nakon par godina braka, koliko dugo ćete se testirati, kroz koliko ciklusa ćete proći, hoćete li usvojiti… Sve su to odluke

Ljudi u Mađarskoj imaju veoma jaku želju da imaju biološku decu, usvajanje se smatra samo hitnim rešenjem ako ništa drugo nije uspelo.

S obzirom na temu, interesantno je i pitanje porodice mozaika. U istraživanju smo otkrili da ako dijete živi s muškarcem, veća je vjerovatnoća da će uspostaviti novu vezu nakon razvoda. Može se desiti i da osoba želi još djece, ali njen partner već ima dijete iz prethodne veze i ne želi više. Imao sam muškog subjekta koji nije želio djecu i svjesno je odabrao ženu koja već ima djecu. I jedna od mojih ženskih subjekata je rekla da nije dovoljno naći partnera, moraš naći nekoga ko želi djecu.

Da li je danas u Mađarskoj moguće javno izjaviti da neko ne želi djecu?

Ne baš, u normalnoj atmosferi ovo se smatra devijacijom. Ili se kaju, jer to sigurno nije moglo biti za njega. Osoba ostaje u statusu djeteta i ne smatra se odraslom osobom. Kod nas se bezdjetnost najčešće miješa sa sebičnošću. U Njemačkoj je obrnuto, svako ko ne želi djecu zbog prenaseljenosti ili ekološki osviještenog načina života sebe smatra nesebičnim.

Kod kuće, službeni stav je da su Mađari u padu, pa se moraju umnožiti

Postoji zabluda da je stopa bezdjetnosti povezana sa padom populacije. Ovo je greška. Povezan je sa stopom fertiliteta i ravnotežom imigracije i emigracije. Svesno bez dece ne treba ubeđivati da žele decu. Ne samo zato što ih nema mnogo. Iz svih istraživanja je jasno da ljudi ovdje žele više djece nego što imaju, i to se mora podržati. Postoje zemlje u kojima je stopa bezdjetnosti visoka, ali je i stopa fertiliteta visoka, pa i oni koji imaju djecu imaju više.

Onima koji odgađaju rađanje djece ili ne žele još jedno dijete često se govori da naše društvo nije prilagođeno djeci

Mađarska je uvijek prva u međunarodnim poređenjima, da nam je najvažnije dijete, ali svako ima samo svoje dijete. Baka jako voli sopstvenog unuka, ali ne obavezno i drugog. Imati dijete je veoma skupo, ali finansijska podrška nema toliko snažan učinak kao sistemi podrške, kao što su pristupačni, visokokvalitetni, fleksibilni vrtići.

Uopće, imati dijete s vama nije dio stava kod kuće. Živim u Švajcarskoj, ali sam jučer otišla iz Budimpešte na predavanje u Akademiju nauka, i shvatila sam da ne mogu da vozim kolica u podzemnoj, a na predavanju nema čuvanja dece. Nije mi palo na pamet da neko može dovesti bebu na naučno predavanje. Svakodnevne male stvari kao što je odustajanje od svog mjesta u autobusu ili pomaganje u okolišu su mnogo bitne.

Zvanična propaganda, ali i društvo, krivi žene za rađanje djece, kao da je to samo njihova odluka. U isto vrijeme, žene loše prolaze kroz rađanje djece: bez posla su nekoliko godina, smatraju se manje pouzdanom radnom snagom, a obično moraju da se nose i sa periodima bolesti

Zato je aktivno očinstvo veoma važna tema. U Mađarskoj važi pravilo da je muškarac hranitelj, a žena brižni roditelj. A to također ometa muškarce da planiraju djecu, jer je njihova situacija na tržištu rada sve neizvjesnija, odgovornost je veća na njima, a razlog zašto nemaju djecu je zato što ne vide da je zagarantovano da će moći izdržavati cijela porodica. Bilo bi mnogo logičnije kada bi se društvo moglo razvijati na način da roditelji mogu dijeliti dvije vrste zadataka, tada bi i rizik bio manji.

Kolike prilike ima vlada da utiče na rađanje djece?

Cilj društva treba da bude za one koji žele da imaju decu. Smatram vrlo opasnom sadašnju retoriku koja suprotstavlja one bez djece sa onima s djecom, da su oni koji imaju, ulažu u društvo, a oni koji nemaju, profiteri i neradnici. Okrugli sto o stanovništvu imao je prijedlog da oni koji odgajaju više djece dobiju veću penziju. Uostalom, ima mnogo ljudi bez djece koji brinu o rodbini i starijim roditeljima.

Što pokazuje nedostatke društvene mreže, nije riješena briga o starima kojima je njega već godinama potrebna

Da. Društvo to gura prvenstveno na žene, ali se ovaj aspekt pojavio i kod muškaraca bez djece. U svakom slučaju, često pretpostavljamo da bez djece mrze djecu, iako mnogi od njih učestvuju u brizi o djeci svojih rođaka, što je roditeljima od velike pomoći.

Povratak na smanjenje broja stanovnika: na useljavanje se sada gleda veoma negativno, iako, pored ravnoteže rođenih i umrlih, o razvoju stanovništva odlučuje omjer emigranata i imigranata. Takođe bi bilo moguće ohrabriti mlade ljude da ne emigriraju, a kako bi bilo lijepo živjeti u društvu u koje mnogi žele doći, poput Švicarske. Jednostran je pristup razmišljati samo u terminima rođenja.

shutterstock 191003018
shutterstock 191003018

Cilj populacione politike danas je uglavnom da srednja klasa ima troje djece

Ovo je također proglašeno. Ali mislim da treba da podržimo svu decu koja su već ovde. Veoma je nepravedno da poreski kredit zavisi od plate i da dete čiji roditelji zarađuju više dobija više izdržavanja. Kada bi društvo moglo da vidi da ako imate decu, oni vas podržavaju, to bi bio mnogo jači podsticaj.

Ali rađanje djece je mnogo složenije pitanje od ovoga, i zavisi od cjelokupnog stanja u društvu, kakav je svakodnevni život porodice: prijevoz, sistem brige o djeci, zdravstvena zaštita, obrazovanje i tržište rada situacija je takođe važna. Ako ostanem bez posla, kakvu pomoć ću dobiti od države? Javni servis sa djetetom nije baš primamljiv.

Progresivna bezdjetnost

Prema podacima Centralnog zavoda za statistiku

• Godine 2001, 7,8% žena u dobi od 41-45 godina bilo je bez djece.

• 2011. godine 11,2% žena starosti 41-45 godina nije imalo djece

• Ako se trenutni trendovi nastave, 17,4 posto ženske generacije rođene 1975. završit će rađanje

• I 27,4 posto žena rođenih 1980.

Više priča o zaštiti djece i odgoju djece možete pročitati na blogu Children's Destiny.

Preporučuje se: