Meditacija za malu djecu - Annamária Kádár

Sadržaj:

Meditacija za malu djecu - Annamária Kádár
Meditacija za malu djecu - Annamária Kádár
Anonim

Tokom meditacije naši nervi se smiruju, um se stišava, isključujemo vanjski svijet, samo ovdje i sada, a probleme samo primjećujemo i onda ih puštamo. A ako dobro djeluje na odrasle, sigurno može imati isti pozitivan učinak i na djecu.

Jedino pitanje je kako početi; kako uvesti svoje dijete u svijet meditacije. Dobra vijest je da se meditacija može naučiti, a s praksom može postati očigledan proces koji se može pokrenuti u bilo kojem trenutku, što olakšava upravljanje stresnim situacijama.

U slučaju djece, može im čak pomoći da spavaju noću, a može se koristiti i u preaktivnim stanjima. Zapravo, tokom meditacije se postavljamo u drugi svijet, koristeći svoju maštu stvaramo svijet bajke, stvaramo unutrašnje slike. Baš kao što djeca stvaraju vlastiti svijet bajke uz pomoć svoje mašte. Drugim riječima, meditacija im je bliža nego što mnogi od nas misle.

shutterstock 374136676
shutterstock 374136676

Već smo ranije pisali o knjigama priča o meditaciji, ali sada su nas uglavnom zanimale praktične informacije, pa smo se obratili psihologu dr. Annamáriji Kádár, čija se preporuka nalazi na koricama pomenutih knjiga priča.

Kádár Annamária

Dr. Kádár Annamária je rođen u Marosvásárhelyju. Doktorske studije završio je na Pedagoško-psihološkom fakultetu Univerziteta Eötvös Lóránd, na programu Kognitivni razvoj, a uporedo je stekao i stručnu kvalifikaciju iz psihologije rada i organizacije na Tehnološkom univerzitetu u Budimpešti. Nastavio je usavršavanje u porodičnoj terapiji i trendovima opuštanja i terapije simbolima.

Radio kao školski psiholog i univerzitetski docent na Transilvanijskom mađarskom univerzitetu Sapientia. Trenutno predaje na ogranku Marosvásárhely Univerziteta BabeBolyai, smjer pedagogija za vrtiće i osnovno obrazovanje. Izvor

Ako nemamo knjigu priča o meditaciji, kako ćemo izvoditi poduku? Gdje možemo naći materijal za to?

Kada neko meditira, sve što radi je da fokusira svoj um na jednu određenu stvar. Zapravo, svjesna introspekcija, koncentriranje na jednu stvar, čitanje knjige, slušanje priče u opuštenom stanju tijela su u određenoj mjeri meditativne aktivnosti.

U kojoj dobi djeca trebaju početi podučavati/prakticirati meditaciju?

Dete predškolskog uzrasta već može da prati uputstva do kraja, možete početi da vežbate sa njim.

Postoje li kontraindikacije za meditaciju?

Ništa (osim za neke ozbiljne psihijatrijske slučajeve, npr. ne preporučuje se psihoticima).

U kojim slučajevima meditacija može pomoći djeci?

Opšti cilj meditacije je pronalaženje mentalnog mira i spokoja, pomaže djeci da razviju samokontrolu i samoregulaciju. Istovremeno, meditacija povećava samopouzdanje i samopoštovanje, našu fizičku samosvijest. Oni koji se redovno opuštaju (4-5 minuta dnevno) mogu ostati opušteni čak iu teškim situacijama.

shutterstock 314692682
shutterstock 314692682

Da li postoji “najbolje vrijeme” za meditaciju? (ujutro/podne/večer, prije/poslije jela, itd.)

Ako je dijete naučilo meditirati i opustiti se, steklo je vještinu koju može koristiti u bilo kojem trenutku kasnije u životu, čekajući autobus, prije važnog takmičenja, može se opustiti u bilo kojem trenutku, dobiti u opušteno stanje, slušajte njegove unutrašnje glasove i ponašajte se u skladu s tim. Može se koristiti ujutro, u podne, uveče, u bilo koje vrijeme.

Koje uslove treba da stvorimo za meditaciju? Da li su okolnosti uopće bitne?

Važno je da dijete nema nikakve tjelesne potrebe (piški, kaki, jede, pije), po mogućnosti da nije bolesno. Temperatura prostora treba da bude prijatna, a ne uznemirujuća. Kada želimo da meditiramo, dobro je ako nas niko i ništa ne ometa. Dijete treba da zauzme udoban položaj u kojem će meditirati, to može biti sjedenje ili ležanje. Problem sa ležanjem je što možete lako zaspati.

Možete meditirati ne samo kod kuće, već i na otvorenom u prirodi, glavna stvar je da vas ne ometaju glasne buke ili životinje. Možemo slušati muziku, ali nekome to smeta, nekome treba tišina ili zvuk prirode. Dobro je početi prakticirati meditaciju kod kuće u mirnim uvjetima, ali oni koji se već opuste i redovno meditiraju moći će meditirati čak i na bučnim mjestima.

Kako da se nosimo sa "nastavom"? Kako dovesti dijete do toga?

Meditacija je izmijenjeno stanje svijesti koje se ne može stvoriti voljom. To je kao san, što više neko želi da spava, postaje budniji. Put do djece je svakako kroz igru. Oni još nisu u stanju da ozbiljno shvate ove zadatke, nemojmo to očekivati od njih u početku. Neka bude zabavno.

Važno je krenuti od osnovne premise da ovo nije metoda koja funkcionira preko noći, potrebno je puno vježbe da se integrišemo u svakodnevni život roditelja i djeteta, moramo to raditi redovno da bismo postigli željeni efekat.

Na primjer, u Montessori školama djeca sjedaju na tepih tokom dana (ujutro, u podne, na kraju dana) sa ciljem da utihnu, uz svijeću ili veliki kamen na sredini tepiha. Deca uče da slušaju, mirno sede i obraćaju pažnju na ono što čuju kada je tišina (ptice, otkucaji sopstvenog srca, kiša) i posmatraju kako im se disanje usporava. Sve ovo traje 15 minuta. Djeca uče da sjede sama ako su prestimulirana.

Šta je sljedeće?

Možete nakratko naučiti dijete da obrati pažnju na svoje disanje. Gledajte kako vam se grudi dižu i spuštaju, a zatim postepeno zatvorite oči i dišite tako.

Je li dovoljna meditacija, ili trebamo raditi i jogu - kao odrasli smo naučili da ovo dvoje idu ruku pod ruku

U jogi - baš kao u relaksaciji i meditaciji - okrećemo se prema unutra i slušamo male signale našeg tijela i duše. Postoje dvije glavne verzije joge, jedna kada se vježbe izvode radi fizičkog blagostanja i kada se fizičke vježbe izvode ne samo radi razvojnih učinaka na tijelo već i na dušu, u kom slučaju može biti efikasno povezan s meditacijom.

shutterstock 310146146
shutterstock 310146146

Kada dijete može meditirati samo, bez pomoći?

Kada vježbanje postane ritual, poput večernje priče prije spavanja.

Kako prizvati tehniku meditacije u napetoj situaciji?

Kao roditelji i nastavnici - bez obzira koliko to želimo - ne možemo zaštititi našu djecu od svakog stresa i anksioznosti. Možemo im pomoći da razviju efikasne strategije suočavanja s teškim situacijama. Na primjer, metoda progresivne relaksacije mišića zasniva se na činjenici da postoji veza između našeg emocionalnog tonusa i tonusa mišića: ako se naše tijelo opusti, naša duša će ga slijediti.

Duboko disanje je jedna od najjednostavnijih vježbi opuštanja. U stresnim situacijama koje izazivaju anksioznost, skloni smo da dišemo obilno i plitko, što nam pomaže da zadržimo svoje napeto stanje. Ako naše dijete nauči sporo duboko disanje, lakše će se smiriti, moći će kontrolirati svoju anksioznost i agresiju.

Koje promjene možemo vidjeti na svom djetetu ako "uradimo kako treba"?

Kada dijete pazi na svoje disanje, krvni pritisak mu pada, otkucaji srca mu se usporavaju, postaje smirenije, lakše se koncentriše i osjeća se manje opterećeno. Čini vas svjesnim svojih emocija, tako da retko preterujete. Oslobađanje od stresa i fizičko i mentalno opuštanje mogu se klasifikovati kao dugoročni efekti. Kao rezultat redovne meditacije, naša kognitivna procjena stresa može se promijeniti, ono što smatramo stresnom situacijom.

Preporučuje se: