Kako pomoći štenetu u njegovim sukobima?

Sadržaj:

Kako pomoći štenetu u njegovim sukobima?
Kako pomoći štenetu u njegovim sukobima?
Anonim

Već je rečeno da ako dijete ne pita, po mogućnosti ne bismo se trebali miješati u njegove odnose. Ali čak i u buntovnoj adolescenciji dešava se da dijete plače mami ili tati da ga je najbolji prijatelj povrijedio, koliko tip koji mu se sviđa ne primjećuje, ili koliko je učiteljica bila nepravedna prema njemu.

Na početku adolescencije ovi razgovori su uobičajeni, kasnije sve više dijeli sa prijateljima, ali i tada roditelj mora biti spreman na to da će mu se dijete u svakom trenutku obratiti. Takođe nije neuobičajeno da kul klinac provodi sate telefonom sa prijateljima, jedva da razgovara i sa roditeljima, ali kada je stvarno tužan, kada se oseća slabim i ranjivim, potrebna mu je majčina uteha. To je zato što ponovo postaje malo dijete, kome treba više čuvanja djece. Dobro je da roditelj zna da isto dete koje je bilo kul dan ranije možda sada želi da se mazi, a da mu mama posle razgovora ispeče palačinke, kao nekada.

To je kao kada je osoba bolesna, postaje bespomoćnija tokom psihičke krize, i morate razgovarati s njim i brinuti se o njemu drugačije nego radnim danima. Nažalost, dešava se da se roditelji i djeca razdvoje u ranom djetinjstvu jer roditelj shvati da je dijete udaljenije, te se toliko prilagodi tome da više ni ne primjećuje kada treba ponovo ponuditi ovu toplu, zaštitnu kovertu. Pa ipak, ovo je bitno, doslovno: učestalost samoubistava se povećava u adolescenciji, zbog čega dijete zna da se u bilo kojem trenutku može (bukvalno i figurativno) obratiti roditelju, koji ga nikada neće ukoriti i primijetiti da "baš juče…".

shutterstock 136812815
shutterstock 136812815

Da čujemo

Ako dijete plače na ramenu roditelja, najvažnije je da roditelj dobije vrijeme i pažnju da sluša. Na prvi pogled to izgleda jasno, ali mnogi griješe želeći pomoći, pa odmah daju savjet. Najveća pomoć je da možete reći šta vam je na srcu. Dovoljno je da pjevušite, jedno po jedno pitanje da pomaknete razgovor naprijed, ili povratnu informaciju da ga razumijemo.

Ne sudite

Može se desiti da se roditelj ne slaže sa načinom na koji se dijete ponašalo u toj konfliktnoj situaciji. Ali ako je mladica već izašla, onda ne zna šta da radi sa poučnim rečima, on to doživljava samo kao odbijanje, znači da nije shvaćen. Pokušajmo uzeti njegovu tačku gledišta: mora postojati razlog zašto se tako ponašao. Bio je kreten sa učiteljicom, ali možda zato što se bojao da ne izgubi poziciju među vršnjacima. Rješenje nije dobro, ali motivacija je razumljiva. Ne morate se složiti, ali možete suosjećati s njegovim osjećajima.

Pomozimo razumjeti i drugoga

Ako se dijete izgovaralo i roditelj je uspio razumjeti njegovo gledište i osjećanja, onda je došlo vrijeme za "konkretnu" pomoć. Roditelj je vjerovatno vidio nekoliko sličnih situacija u svom životu i kroz svoje iskustvo ima ideje o tome zašto se sukob pogoršao ili zašto se druga osoba tako loše ponašala. Naš sin je shrvan jer je njegova djevojka raskinula s njim putem sms poruke, a vidi samo da ga ona nije dovoljno poštovala da bi mu to rekla u lice. Roditelj može istaći da je veoma teško odbiti drugu osobu, prihvatiti da će biti uvrijeđena i ljuta na nas. Zaista nije lijepo kako je djevojka ovo postupila, ali možda nije bila flegmatika iza toga, već je željela pobjeći iz neugodne situacije, tj. radila je to što je uradila iz tjeskobe. Odraslom čovjeku to izgleda jednostavno, šteta je pričati o tome, naravno da je stresna situacija raskinuti s nekim. Ali empatija je nešto što učimo cijelo vrijeme, a tinejdžeri još uvijek ne razmišljaju nužno o motivaciji druge strane.

shutterstock 184855640
shutterstock 184855640

Ovo je posebno tačno ako je osoba iznad sebe prema nekoj hijerarhiji. Ako se nastavnik loše ponašao, prva reakcija je ljutnja i ozlojeđenost. Roditelju pomaže ako rasvijetli zašto je učitelj rekao i uradio to što je uradio. Važno je da se ne radi o tome da se stane na stranu nastavnika! Nemojte govoriti o tome "I on ima svoje pravo, vidi moj mali!". Cilj je razumjeti i njega, bez obzira ko je u pravu. Ako neko razumije drugu osobu, to je za njega olakšanje, jer od tada pa nadalje ne moraju sebe doživljavati kao ranjivu žrtvu kojoj se stvari jednostavno događaju, ali razumiju zašto su ispale onako kako jesu i mogu aktivno učestvovati u rješavanju problema.

Ako nam se dijete obrati sa svojim psihičkim problemima, budimo spremni saslušati i čekati uz aktivnu pomoć! A pomoć bi trebala biti uzajamno razumijevanje, a ne distribucija pametnih savjeta. Glavno je da dete oseti da nije samo, mi smo tu sa njim.

Cziglán Karolinapsiholog

Preporučuje se: