Trebamo li ili ne trebamo dati poklon za Dan djeteta?

Sadržaj:

Trebamo li ili ne trebamo dati poklon za Dan djeteta?
Trebamo li ili ne trebamo dati poklon za Dan djeteta?
Anonim

Kako se bliži Dan djeteta, roditelji se pitaju treba li ga proslaviti i, ako da, kako. Čime biste trebali iznenaditi svoje dijete: nekim iskustvom, možda poklonom? Poklanjanje je uvijek osjetljivo pitanje, jer s jedne strane znamo da je svako dijete zadovoljno poklonom, a naravno i većim, slatkijim poklonom još više, ali i mnogi roditelji imaju loš predosjećaj o tome: zar nismo podizanje djeteta uz poklone?da cijenite materijalna zadovoljstva,a zar lična,ljudska strana praznika nije u pozadini?

Prirodno je da je dijete uzbuđeno zbog poklona i da je to jedan od vrhunaca praznika. Toga se ne treba plašiti, to ne znači da naše dijete zanimaju samo materijalna dobra. Ne samo zato što, iako se primanje poklona nesumnjivo odnosi na posjedovanje, radi se i o emocijama: to je i veza s drugim, izraz činjenice da smo jedni drugima važni i da smo – u najboljem slučaju – mi znaj šta drugog čini sretnim, tj. pazimo jedno na drugo.

Dakle, ne moramo da razmišljamo crno-belo i da procvat potrošačkog društva vidimo samo u darivanju poklona. Problem je ako poklon treba da pokrije nedostatak, ako se praznik ne sastoji samo od kupovine i davanja poklona.

Ali čak i tada, poklon je krivac. Pitanje je da li možemo nešto da uradimo jedni sa drugima, da provedemo pola dana da se svi dobro osećaju i da se ne svađamo? Apsolutno: možemo li se dogovoriti oko programa koji je svima prijatan i da li uživamo u društvu jedni drugih? Ako sjednemo za stol da pojedemo svečani meni, možemo li razgovarati ili se komunikacija završava neugodnim prepirkama? Sve to ne zavisi od toga da li dajemo poklone, već da li drugih dana u godini obraćamo pažnju jedni na druge, da li prihvatamo greške jedni drugih, znajući da druga osoba nosi naše.

Ne postoji zlatno pravilo kakav je idealan dječji dan. Postoje mjesta na kojima roditelji smišljaju iznenađenje, a postoje mjesta gdje djeca mogu zaželiti želju. Lijepo je i ako se u malim gestovima manifestuje da je ovo poseban dan, na primjer, djeca doručkuju u krevetu, a dozvoljene su i stvari koje nisu dozvoljene drugim danima, na primjer, mogu ostati duže. Isto važi i za poklone, neki vole iznenađenja, kod drugih radi da im dete kaže šta želi. Naravno, to ovisi i o godinama, kako vrijeme odmiče, sve više ljudi prelazi na najnoviju verziju. Prilikom davanja poklona, vrijedi uzeti u obzir nekoliko aspekata.

shutterstock 178418537
shutterstock 178418537

Poklon ne mora da se dopadne roditelju

Mnogi roditelji se iznerviraju kada njihovo dijete moli za poklon koji smatraju beskorisnim, glupim ili ružnim. Dar u osnovi nije sredstvo obrazovanja. Naravno, ako je traženi poklon u oštrom sukobu sa vrijednostima roditelja, onda se ne očekuje da će ga kupiti, recimo da tinejdžer traži pudere za bodybuilding, a roditelj ne podržava njihovu upotrebu.

Ali nije neophodno da i roditelj voli muziku, knjigu ili odeću koju dete traži na poklon, jer ne želi da donese radost sebi, već detetu. Ni poklon ne treba da bude nagrada, onda više ne treba da govorimo o poklonu, već o plaćanju, pa gest, koji se odnosi na želju da se drugoj osobi donese radost, a da se ništa ne očekuje zauzvrat, gubi suštinu.

Kao što je nesreća ako potrebni alati, poput jakne ili cipela, postanu poklon za dječji dan, Božić ili rođendan. Naravno, dobićete ono što vam je potrebno za brigu o detetu, a praznik je doživljaj zajedništva, radosni jedni za druge, a to se vidi i po poklonima.

shutterstock 132449267
shutterstock 132449267

Ne kupujte previše

Mnogi roditelji se plaše da će mu dete dati loše ime, a zapravo će misliti da ga ne voli dovoljno ako ne dobije skupi poklon kojem bi se najviše radovao, ali koji je zapravo van granica porodične kase. Najtužniji primjer ovoga je kada razvedeni roditelji pokušavaju nadmašiti jedni druge. Jedan od njih možda neće ni pokloniti za Dan djeteta, ali zna da će drugi ionako, pa je primoran kupiti nešto, barem u toj vrijednosti.

Bez obzira koliko dijete želi neki predmet, čak i ako ga nasilno zahtijeva, to ne mjeri da li ga roditelj voli. Ona djeca koja dobijaju sve finansijski, ali nemaju emocija, pate od toga, a duboko u sebi rado bi zamijenili svog roditelja koji daje pravog, od koga dobijaju ljubav i duhovnu podršku, koji se ponosi njima.

Naravno, ovo je teže artikulisati, obično se tako ne kaže, ili ako jeste, nažalost, poruka ne mora nužno dopreti do roditelja, on ne razumije šta bi trebao učiniti drugačije, dok shvati da dijete traži kompjuter. Međutim, kao odrasla osoba, niko se psihologu ne žali na nedovoljno poklona, već na nedostatak zagrljaja i riječi ohrabrenja.

Bio poklon ili ne, bitno je da roditelj pazi na praznik. Razvijte navike koje postaju tradicija koja jača porodični identitet. To može biti program koji se ponavlja, meni, mali ritual: nešto što je tipično za tu porodicu. Ovakve male stvari su važne da se porodica osjeća: pripadamo zajedno.

Psihologinja Karolina Cziglán

Preporučuje se: