Uvijek je komplikovano s kim bi dijete trebalo biti nakon razvoda

Uvijek je komplikovano s kim bi dijete trebalo biti nakon razvoda
Uvijek je komplikovano s kim bi dijete trebalo biti nakon razvoda
Anonim

Razvod postavlja hiljadu emocionalnih i praktičnih pitanja, od kojih je jedno od najvažnijih odlučivanje o starateljstvu nad djecom: kako roditelji trebaju dijeliti vrijeme koje provode s djetetom. Općenito dobro rješenje nema, jer ispravna odluka dosta zavisi od odnosa djeteta ili djece i roditelja, naravno i od načina života oca i majke: ko šta može riješiti.

Očigledno, idealno bi bilo da oba roditelja imaju pravi, smisleni odnos sa decom, pa bi shodno tome bilo nezamislivo da bilo ko od njih ne vidi svoju decu dobrih nedelju i po dana, ali jeste vrijedi poći od stvarnosti, a ne od ideala. Ima porodica u kojima provesti jedan vikend svake dvije sedmice sa ocem sramoti i oca i dijete, jer se nikad prije nije desilo da su zajedno i po pola dana.

shutterstock 180100655
shutterstock 180100655

Uobičajeni argument protiv zajedničkog starateljstva je da nije dobro "vući" dijete, trebalo bi da postoji određena tačka u njegovom životu gdje ono obično spava, a to je njegov dom. Istina je i da ne treba poći od idealnog, već od realnog! Ipak, živa, kontinuirana veza sa ocem i majkom važnija je od stalnosti boravka, to će dati osjećaj doma. Naravno, bitno je da oba mjesta zaista budu njegov dom, da imaju svoju sobu, ili ako je to nemoguće, svoj kutak, koji je opremljen prema njegovim potrebama prema njegovom ukusu, koji je samo njegov.

Klasično rješenje jednog vikenda svake dvije sedmice protivi se činjenici da je vrlo teško osigurati kontinuitet, biti dio djetetove svakodnevice. To je lako vidjeti ako uzmemo u obzir da, na primjer, treba da vodimo odnos pod takvim uslovima. U ovom slučaju roditelj želi sve da nadoknadi, što je naravno nemoguće.

Čak i ako je teško, moguće je održati prisan odnos između roditelja i djeteta, jer oni mogu ostati u kontaktu i u dane kada se ne sastaju, a dijete može doživjeti da je roditelj zaista čekam ga, zaista, duhom je takođe tu sa njim u zajedničkim danima.

Ali ne pomažu frenetični vikendi prepuni programa, već pažnja. Otvoreni stav roditelja, u kojem ne želi da gomila dete bez obzira na stvarne potrebe sadnice, već je tu uz njega, sluša ga, neka se desi šta treba.

shutterstock 168737066
shutterstock 168737066

Ovo je zaista teško, jer i roditelji i djeca mogu osjetiti da je udaljenost između njih sve veća i veća, a dešava se da kino, ručak u restoranu i izlasci zapravo služe da popune jaz između njih. Zato je važno i da postoji kontakt između sastanaka, na primjer u vidu telefonskog razgovora, kako bi dijete znalo da drugi roditelj misli na njega čak i kada nisu zajedno.

Starost djeteta je važan faktor. Situacija je posebno delikatna sa stvarno malom decom mlađom od tri godine. Ako ste prije razvoda bili prvenstveno vezani za majku, kako to obično biva, onda je u tako mladoj dobi dobro da majka danima ne nestane iz vašeg života. Fenomen poznat kao emocionalna trajnost objekta u tehničkom terminu razvija se postepeno: to znači sposobnost osobe da zna za postojanje druge osobe i kontinuitet njenog odnosa čak i kada ta osoba nije s njom.

Objekat zapravo ne označava objekat, već osobu: objekat vezivanja. Dijete od tri ili četiri godine već shvaća da mama sada nije tu, ali treba dva sata za spavanje i ponovo ćemo se sresti, a ona je i dalje moja mama, koja me voli i ja volim nju. Što je dijete mlađe, to manje vremena može zadržati u sebi sliku drugog i odnos između njih dvoje. Zbog toga se obično preporučuje da roditelji ne idu na duga putovanja bez djece u prvih nekoliko godina.

I iz tog razloga, mora se uzeti u obzir da se od djeteta koje je prvenstveno vezano za svoju majku ne može očekivati da bude odvojeno od nje danima. S tim u vezi, za koga ste vezani je jednostavno pitanje: ako ste obično provodili dane s njim prije razvoda, neka se tako nastavi.

Promjene u načinu života i rodnim ulogama dovele su do toga da danas ima više porodica u kojima se roditeljske obaveze dijele od malih nogu. Kada je u pitanju razvod, na neki način je lakše, na drugi je teže. Lakše je jer dijete ima blizak i intiman odnos sa oba roditelja, osjeća se sigurno sa obojicom. To ujedno znači da bi bilo lijepo da im niko od roditelja danima ne nestane iz vida.

shutterstock 173523596
shutterstock 173523596

Istina je da se istraživanja vezanosti najviše tiču odnosa sa majkom, a polaze od toga da se majka brine o bebi i malom djetetu. Ima onih koji misle da to ne može biti jedini slučaj, a umjesto majke spominju primarnog staratelja. Istovremeno, malo znamo šta se dešava kada nema primarnog staratelja, ali roditelji zapravo preuzimaju polovinu zadataka.

Vremenom se povećava tolerancija djeteta, koliko ono može tolerirati bez jednog ili drugog roditelja. Ali još je veća sreća za dijete u osnovnoj školi ako roditelji mijenjaju starateljstvo svakih nekoliko dana, ili ako se jednom sedmično dijete sretne sa drugim roditeljem jednom ili dvaput na barem nekoliko sati. A u adolescenciji bi bilo dobro kada bi se dijete moglo slobodno kretati između roditelja: postojao bi ponuđeni red koji bi mogao slijediti, ali bi ga mogao i mijenjati po potrebi.

Psihologinja Karolina Cziglán

Preporučuje se: