Idemo ponekad na put do mentalne ravnoteže

Sadržaj:

Idemo ponekad na put do mentalne ravnoteže
Idemo ponekad na put do mentalne ravnoteže
Anonim

Prisustvovali smo uvodnom predavanju Škole emocija, gdje je prof. dr. Od Eme Bagdyja smo saznali da bi bilo dovoljno započeti razvoj desne hemisfere mozga do šeste godine. Da znamo sebe, ne bismo morali ni da stavljamo hemijski kaput na svoje bolesti, jer ne bismo imali mnogo bolesti

Volimo ili barem želimo više da se bavimo našim dušama, ako su naše duše jedini problem o kojem bismo morali da brinemo. Kada se bavimo svojom dušom, naravno, prvo što nam padne na pamet ne bi trebalo da bude dosadno previše mistifikovani kliše, jer se mnogo više radi o razvoju naše desne hemisfere.dr. Psihologinja Emőke Bagdy je na prvom predstavljanju ciklusa seminara pod nazivom Škola emocija pokušala da uvjeri visoke ljude u važnost ovoga, između ostalog, koji su inače posjetili događaj kako bi poslušali njeno izlaganje na temu mentalna ravnoteža i samoodržavanje.

Bolje pamtimo

Emőke Bagdy
Emőke Bagdy

Svako želi da se dobro upozna, čak i oni koji se protiv svega toga bune iz svog ugla i žive u mnogo racionalnijem svetu. Vjerovatno je većina žena koje su otišle u Nezavisni pedagoški zavod i nakon jednosatnog predavanja postavljale pitanja šokantno slatkoj starici psihologiji koja je htjela naučiti ispravan način samoodržavanja. U početku smo mislili da bi ova prezentacija mogla više zanimati roditelje, jer se radi o tome da sve što osoba radi, do svoje dvije i po godine, dok se ne probudi do samosvijesti, desna hemisfera mozga radi na bolje, jer osoba još nije u stanju da priča ili hoda., da se izrazi. Uloga lijeve moždane hemisfere zapravo počinje tek nakon šeste godine, pa nije slučajno da u ovo vrijeme krećemo u školu. Kasnije smo shvatili da zaista ne bi škodilo da saznamo šta nam se dešavalo kada smo bili mladi, kako bismo zaista znali ko smo zapravo.

Emőke Bagdy otkrio je da stvar, odnosno razvoj desne hemisfere mozga, ne bi bila komplikovana, kada bi se roditelj, a posebno majka, odnosio prema svom fetusu u tom duhu od trenutka trudnoće, i stalno bi imala na umu da njenom djetetu od početka funkcionira desna hemisfera mozga u koju uredno pohranjuje slike, mirise i osjećaje kao nesređen foto album. Neorganiziranost je veliki pomak u cijeloj stvari, jer kako bi bilo lako skinuti s police uspomenu iz septembra 1982. godine kada je pas režao na osobu na igralištu tako da ga od tada trese hladnoća ako prilazi mu pudlica. Zaista se čini da s obzirom da vraćanje uspomena ne funkcionira na taj način dok ne odete kod psihologa, možete se samo nadati da ste imali emocionalno djetinjstvo.

Bolje zapamtiti?

Gledajući svijet, malo ljudi je moglo imati ovo emotivno djetinjstvo, pogotovo što profesor smatra da su upravo ta zakopana sjećanja ono što čovjeka razboli, kako fizički tako i psihički. Prema Bagdyjevim riječima, to treba prepoznati, a onda "ne bismo stavljali hemijski kaput na naše tuge". Sada kada je "postojanje ćelijske memorije dokazano", nema sumnje da je sve što nam se ikada dogodilo od trenutka našeg postojanja zapisano u nama. Malo je ljudi sretni zbog vijesti, kao roditelj, pritisak je od sada još veći, a kao odrasla osoba, tama koja pokriva prošlost je zabrinjavajuća.

Stockfresh 1809114 veličina lijevog mozga-desnog mozgaM
Stockfresh 1809114 veličina lijevog mozga-desnog mozgaM

Razmišljajuća osoba je vjerovatno stalno suočena sa činjenicom da ne može prevazići vlastita ograničenja, a naši problemi teško da bi se mogli riješiti jednim predavanjem (ili čak nizom predavanja), ali ponekad je dobro čuti da bismo mogli biti bolji kada bismo se, umjesto da se bavimo vanjskim stvarima, brinuli o sebi, čak i ako je promjena uvijek najteža stvar u životu.

Bambul, mađarski

Međutim, trebalo bi da se promenimo, jer je predavanje otkrilo da moramo da razumemo emocionalni svet da bismo napredovali u drugom. Dobra vijest je da čak i trideset sekundi može biti dovoljno za ovu introspekciju, a u stvari, to se događa kada postanemo ometeni. Na isti nacin radi i sa decom, to je automatski programirana stvar "direktno iz celije". Barem se ispostavilo da nisam slucajno uvek govorila mami da me pusti da brbljam,naravno da se uvek prepada ja.

Dakle, glavna posljedica prezentacije za nas je da je za obrazovanje potrebno mnogo iskustva, za samospoznaju je potrebna duhovna ravnoteža, a da bismo sve to postigli, moramo se promijeniti, trebamo posvetiti mnogo više pažnje u unutrašnjost. Kada bismo nekako mogli da isključimo ubrzani jasan kliše, možda bismo uspeli da se pobrinemo za duhovno ja u njegovim pravim zaslugama. Naša desna hemisfera ne može da govori, ali može da stvara slike sa emotivnim sadržajem, a kada bismo ih bolje poznavali, mogli bismo barem saznati ko smo - ako ne i zašto.

Preporučuje se: