Šestogodišnje dijete paniči zbog vjetra

Sadržaj:

Šestogodišnje dijete paniči zbog vjetra
Šestogodišnje dijete paniči zbog vjetra
Anonim

Dete od šest godina, koje se oseća loše u blizini dece, toliko se plaši vetra da mu je dozvoljeno da otvori prozor u stanu samo kada nema vetra. Plaši se u igraonici i plaši se na ulici kada je mnogo ljudi oko njega, grizenje noktiju mu je postalo trajna navika. Majka zna da je dijete uznemireno, ali ne razumije zašto. U sljedećem dijelu naše serije, ponovo se obraćamo poznatom mađarskom dječjem psihologu Jenő Ranschburgu za odgovor.

Slika
Slika

Prethodne teme:

Obećao sam da ću ga udariti, uradio sam to: Da li je moguće udariti dijete s razumnom, vaspitnom namjerom?

Mnogo puta samo stojim paralizovana dok me moj sin udara: Ako otac mrzi majku, da li je legalno da i dete mrzi nju? Očigledno da je tako.

Otac povučen, izbegava društvenog života koji se preterano plaši svoje dece i samoproglašena stroga majka koja ne razume zašto se toliko plaši vetra i šta njeno dete uopšte čini anksioznim. Dr. Jenő Ranscburg je prije dvije godine odgovorio na ovo pitanje:

Ranschburg.hu

Šta da radim da dijete ne bude uznemireno?

Dragi učitelju Ranschburg!

Moja ćerka sada ima šest godina, bila je veoma majčinska od malih nogu, to se promenilo kada je imala 4 i po godine i bila sam u bolnici 1 mesec (bila sam u poslednjem mesecu trudnoće i za to vrijeme bila je sa ocem), a nakon toga mu se rodio brat. Ono što tražim za vašu pomoć je strah mog djeteta.

Boji se mnogih stvari, a potonje cca. i nokte žvače redovno, skoro stalno, pola godine. Kada je primljen u vrtić, bili smo kod dječijeg psihologa jer je ujutru stalno povraćao kada je išao u vrtić. Psiholog je tada rekao da ne zna šta da radi sa decom, da ga naučim da se igra sa njima. Prema rečima moje majke, uvek sam voleo da budem u blizini odraslih kao dete.

Prošli smo kroz vrtić, situacija se popravila u vrtiću, sada je u velikoj grupi i samo ponekad kaže da ne želi u vrtić, ne želi tamo da spava. Odgajatelji kažu da se ne igra mnogo sa decom, ponekad sedi za stolom i crta ili gleda knjige po ceo dan (veoma voli knjige), mada se čini da se situacija u poslednje vreme popravlja i on se otvara djeci, koja pak vole da se on igra, samo se on kloni.

Nekoliko godina ima stalni strah od vjetra - nažalost ne sjećam se tačno kada je počeo - kada sam ga pitao zašto se plaši, rekao je da je vjetar odnio životinje u Winnie the Pooh i on se bojao da će i njega oduvati. Pretpostavljam da me je nezaboravno nevrijeme u Budimpešti 20. avgusta natjeralo da osjetim taj strah, jer smo bili na krovu desetospratnice i gledali vatromet odatle kada je oluja nastala, a istina je da smo sišli s krova kao što smo brže mogli, ali zbog brzine oluje i ona je doživjela paniku (vika, razbijanje stakla, lomljenje vrata od vjetra), doduše minimalno (moja kćerka je tada imala 4 godine).

Bilo je trenutaka kada je histerično plakala od straha od malog vjetra, a ja nisam znao kako da je smirim. Probao sam nekoliko stvari i postalo je bolje, ali on se i dalje boji vjetra. Čak i po vjetrovitom vremenu vrata ili prozor se ne mogu otvoriti, a radije ulazi iz dvorišta, radije sjedi u drvenoj kući za vrijeme treninga tenisa…

…i grickanje noktiju. Sumnjam da je u pozadini anksioznost i da sam možda ja uzrok. Volim svoju djecu (najmlađe ima 1,5 godina), sve bih uradila za njih. Dok sam imao samo svoju najstariju kćer, provodio sam dosta vremena sa njom i možda je razmazio u svakom smislu. Kada sam ostala trudna sa drugom kćerkom, svjesno sam počela malo mijenjati naš odnos kako bi ona bila samostalnija i pomogla mi da pospremim i spakujem za sobom. Mislio sam ovo da se sve u njegovom životu ne promeni odjednom, u isto vreme kada dođe njegov brat.

A otkako je moj brat tu, imao sam mnogo manje vremena za svoju stariju kćer. Tražim više samostalnosti od njega, on ima i odgovornost zbog uloge velikog brata, jer mali i iz ljubavi ponekad upadne u opasne situacije (grljenje, podizanje, jurenje itd.) možda i u drugu. Obratim pažnju da mu pokažem svoju ljubav, zagrlim ga nekoliko puta dnevno, kažem mu da mi se jako sviđa kada se svađam sa njim oko nečega, onda pričam sa njim, kažem mu zašto sam bila ljuta, ali možda je to nije dovoljno, radim nešto pogrešno.

Slika
Slika

Ja sam stroga osoba, strogo sam vaspitana, moj muž je slobodnija osoba, živi za danas i drži se principa "šta je dobro za mene". Ova dva pogleda se često sukobljavaju, što dijete može vidjeti. Međutim, vidi da se muž i ja volimo, pa se i nakon svađe pomirimo i pričamo šta se desilo. Sve što imam da kažem o svom mužu je da je prilično povučen, nije društven, a i veoma se plaši, npr. ako se mlađe dete dočepa bočice sa gelom za tuširanje i slučajno je poliže, to je do te mere nevolje u koje će upasti, ili ako ga slučajno uzme mačjom rukom u dvorištu neko od djece mu stavi nešto u usta, onda je sklon da bude jako ljut zbog infekcija itd.

Moja starija ćerka se plaši u igraonici kada ima mnogo dece, ne voli da ide među njih, plaši se kada je mnogo ljudi oko nje, na primer na uličnoj priredbi.

Molim vas pomozite mi da shvatim šta da promenim, hajde da promenimo, da nestanu strah i anksioznost moje ćerke, i da razumem šta se dešava u njoj.

Unaprijed hvala. Majka koja želi pomoći svojoj kćeri

…i šta je doktor odgovorio

Dragi dopisniče!

Sigurna sam da problemi o kojima pišete nisu rezultat roditeljskih grešaka i važno je da se ni vi ni vaš suprug ne osjećate krivima zbog njih. Ne postoji porodica u kojoj ne postoje tenzije i nesuglasice; ako dijete osjeća da se njegovi roditelji vole - i njega - to ne bi trebao biti problem. Mislim da karakter njene ćerke prvenstveno određuju genetski faktori - kako ona piše, i njen muž je pomalo povučen i sklon brizi - i činjenica da je ona prvorođena.

U slučaju prvorođenčadi, većina roditelja (zbog nedostatka rutine u dobrom smislu) sklona je brizi i ponašanju "prejeda". Njegova djevojčica je po rođenju introvertiran, introvertiran tip osobe, koja se povlači iz velikog društva, novih podsticaja i neobičnih iskustava. U suštini, ni ovo se kasnije neće mijenjati - dat je "tip" - ali ga ni ne treba mijenjati!

Introvertna osoba - koja je sklona razmišljanju, promišljenosti i introspekciji - vrlo je vrijedno biće, čak i ako današnji svijet nagrađuje društvenu ekstrovertnu vrstu koja uživa u gužvi i gužvi. Međutim, važno je da znate: u ovom slučaju nije riječ o "strahu". Tačnije, velika količina stimulusa koji je neprikladan za obradu tjera takvo dijete da se povuče, zbog čega uvijek - u svojim pismima, npr. o tome detaljnije možete pročitati u Roditeljskoj knjizi - obično preporučujem postepeno davanje stimulusa, tačnije, da pazimo, ako je moguće, da dete ima vremena da "upozna" svaki stimulans pre dolazak novog podsticaja. (Na primjer, pozovite jedno po jedno dijete, pustite svoju djevojčicu da ih upozna, a u igraonicu idite tek kada okruženje djetetu više nije potpuno nepoznato. A ako dijete ne želi da se uključi u aktivnosti zauzete djece u određenim situacijama - nemojte forsirati! Neka ova djevojčica osjeti da je majka voli takvu!)

Fobija vezana za vjetar pojavila se nekoliko puta u mom profesionalnom životu. Dijete oko šeste godine - posebno tako osjetljivo dijete - život još uvijek pripisuje prirodnim pojavama koje rezultiraju kretanjem, odnosno slutnja vjetra izaziva tjeskobu. Ovo je privremena pojava, ne moraju je se bojati. Roditeljima obično predlažem: nabavite jednu ili dvije male, propelerske naprave, one koje rade na baterije, umijesite papirnate kolačiće i počnite se igrati s njima. Dijete može samo upravljati propelerima i iskusiti kako uskomešani zrak raspršuje komadiće papira. Sve se to može uklopiti u zabavne zajedničke igre - i odjednom ćete vidjeti da se dijete više ne boji vjetra kao prije.

Grickanje noktiju je zaista znak anksioznosti, a prema mom iskustvu, ono je prvenstveno pratilac unutrašnjeg odvajanja od roditelja i nezavisnosti. U slučaju njene kćerkice, ovaj proces je olakšan rođenjem njene sestre i promjenama u životu porodice, o čemu je pisala i u svom pismu povodom rođenja mališana. Predlažem da sada ništa ne uradite po tom pitanju. Ne pričajte o tome ako vidite, jer vas to samo osvještava i produbljuje proces. Velika je šansa da će u okruženju pune ljubavi u kojem živi vaša djevojčica automatski prestati da grize nokte. Molim vas pišite mi o vašoj kćerki drugi put ako budete imali vremena."

Preporučuje se: