Izbor škole 1.: nakon predavanja, prije odluke

Izbor škole 1.: nakon predavanja, prije odluke
Izbor škole 1.: nakon predavanja, prije odluke
Anonim

Odabir škole nije lak zadatak. Gdje bi trebao biti? Šta treba da znate? Šta daje, a šta ne? I najviše od svega: čemu to obrazuje? Pratimo sumnje samopouzdane majke na misterioznim putevima odabira škole. Prvi dio.

Osnovna škola Earl Rise 1953
Osnovna škola Earl Rise 1953

Već neko vrijeme smo na obuci. Velike stvari su pred nama, uskoro će se promijeniti vremenski sistem, a godina se neće računati od januara do decembra, već od septembra do juna. Da, naš pametni, radoznali, veseli sin će ići u školu. Navodimo sve moguće obrazovne institucije u okruženju. U kalendaru smo označili dane kada možemo vidjeti radno vrijeme. Idemo zajedno na prvu (ja oduševljena, muž pomalo uznemiren) i sjedamo u prepunu salu ugledne ustanove. Deca su lepo vaspitana, obučena za tu priliku u čast prilike, a vaspitačica fino našminkana i samouverenog osmeha. Ovo će biti jako dobro - ohrabrujuće gledam partnera, a stignu tačna, dobro uvježbana pitanja i odgovori, i skoro da pomislim da je nemoguće znati više o glagolima kada vidim da je prošlo samo 15 minuta na času.

Ha, ovo je strašno, gledam u stranu, beskrajni znoj straha curi sa čela mog muža, a u 16. minuti oboje znamo da to nije ono što tražimo. Ali šta onda tražimo? To je suludo teško pretočiti u riječi, jer nakon petog otvorenog časa, to su jedine stvari kojih se mogu sjetiti (razlog prvog lica jednine je taj što sam već išao sam na drugi otvoreni čas…), nego da obrazovanje bude savremeno, nastavnik fin (najbolje ne pocetnik, a ne pred penziju), treba da uce engleski od pocetka, moje dijete moze birati izmedju specijalizacije, zgrada treba da bude cista i zdrava, obdanište do u najmanje četvrti razred, udobna trpezarija, čisti toaleti itd…

Ali da li mogu da procenim kakvo je obrazovanje u školi? Sigurno je da na otvorenom satu ne vidimo realnost, ali barem ne svakodnevnu stvarnost. Međutim, ono što vidim je da nastavnik označava vojni ili neformalniji čas kao prezentaciju, a pitanja i odgovori mogu otkriti šta on dozvoljava iz vanjskog svijeta da uđe u zidove. Na posebnom času održanom u jednoj od (takođe poznatih) državnih institucija, npr. mali trećaci su nabrajali najvažnije svece naše zemlje i hrišćanskog kulturnog kruga, a kao završni akord, zajedno sa tetkom Martom, blistavih očiju otpevali su himnu Székely. Zahvaljujem se profesorici na ovom času, jer na času matematike nije sigurno da će se ispostaviti da ne želim dijete da dovodim ovdje.

Još uvijek ne znam gdje bi moj sin trebao ići, iako moramo da se upišemo do sredine marta. Počinje da me opterećuje odgovornost, da ću ja biti taj koji će sve pokvariti lošom odlukom, a ako posegnem, moj otvoreni, pametni, veseli Dávid lako će se pretvoriti u introvertnog, frustriranog, poremećenog u ponašanju školarca. Kakav demanti, sa zavišću slušam one pažljive i napredne majke koje od oktobra jednom sedmično šalju svoju djecu u pripremnu školu. Oni rade skoro sve, a ja sam samo jadan ovdje.

Nastavljam da vrtim mogućnosti u sebi. Pročitaću nekoliko stručnih knjiga o alternativnom i tradicionalnom obrazovanju, i sa poslednjim porivom otići ću u alternativnu školu u kojoj postoji individualni nastavni plan i program, umesto školskih klupa udobne stolice i jastuci, gde možete i da spavate posle ručak (još treba da spavam), gde ja nemam časovi, već sesije, i oni takođe počinju razgovorom. Like! Osjećam se dobro, djeca su iznenađujuće radoznala i pametna. Ali šta će biti s njima nakon osnovne škole? Nisam našao zadovoljavajući odgovor na pitanje.

I ostaću nesiguran još dva meseca, kada budem morao da se odlučim za najbolju školu….

Éva

Preporučuje se: