Mama ima loš dan

Mama ima loš dan
Mama ima loš dan
Anonim

Dolazim toliko umoran da nemam snage da izađem iz auta. Ovaj dan ionako nije bio moj, ne želim ništa više od tišine. Rezervirajte u ruci i čitajte u kadi dok se topla voda ne ohladi. Neka mi neko doda sendvič. Ali ne pričaj sa mnom.

Slika
Slika

Veliki dah, ulazim na vrata. Odmah padam preko kamiona za smeće, koji se prevrne i sto hiljada staklenih kuglica magično se otkotrlja iz njegovog stomaka. Doli Roll mi pada na pamet i „Pukla je žica…“U kaputu se srušim na tepih u hodniku, s torbom u ruci. Mogao bih plakati. (Ne iz stihova.) Zvuk loptica koje poskakuju o kamen mami vlasnika kamiona za smeće. Smile. - Da li si došao? Šta radiš?- I sjedne pored mene, ljubi me, grli. - Hteo bih da razgovaramo o nečemu sa tobom…- Počeo bih da objašnjavam odredište kamiona za smeće, ali on skoči i pokuša da me povuče za ruku. - Hajde da kakimo! I on odlučno korača prema kupatilu.

Slika
Slika

Zaboravljam sve poput magije. Moja duša sija! Danima i sedmicama pokušavamo postići potpunu čistoću sobe. Zajedno sa njegovim ocem svakih deset minuta ga naizmjence pitamo: zar ne moraš da piškiš, zar ne moraš da kakiš? Tada ćemo se osjećati krivima, a kad mali ne čuje, obećavamo jedno drugom da ga nećemo gnjaviti sa ovim, on će ipak progovoriti ako treba. Ali jedan od nas neće uspjeti. I on pita. Odmahuje glavom i nastavlja svoj dosadašnji posao. Čak se pobrine da ne odlutamo. Odjednom, osetim nevolju.- Ti, nije moguće da si zabrljao? - Ne čuje me, nije me briga (pametan potez, ponekad upali). Već znam odgovor… Onda kasnije kaže: -Sada dolazi!- Hvalimo ga. Skoro smo na nolji. Strpljenje, strpljenje, strpljenje. Doći će vrijeme kada ćete govoriti na vrijeme.

Ali kako tačno kada sedim na podu u jakni na najgori dan u veku, i povrh toga: "Hajde, hajde da kakimo!" Ne bih to pomislio. Kao da je u mene upumpan adrenalin, intravenozno. Skočim, smijem se, skidam kaput, skidam torbu i žurim za njim. Pomoći ću ti da skineš pantalone i da velika stvar bude uspješna. Ponosan sam na svog sina. Gledam u njega dok perem ruke. - Guram! - budi ga i prijekorno gleda da sam opet zaboravio, pritisne tečni sapun. - Imam ideju! Razveselio sam ga ovom rečenicom. I sada radi. - Kako bi bilo da skupimo valjane staklene kuglice i igramo trku loptica? Četvoronoške brišemo hodnik-kuhinju dnevni boravak u jednom prostoru, dok lovimo metke. Neću vam reći koliko se malih autića pojavljuje iza saksije i ispod kauča, praćenih ratnim klicanjem. Kamion za smeće, sa sto hiljada staklenih kugli u stomaku, groznim tempom kreće ka dečijoj sobi. Iza njega je skoro potpuno čista soba dijete i ja.

Sjedimo jedan pored drugog, gradimo teren za loptice od drvenih blokova, izostavljajući kapije gdje se lopte moraju kotrljati. Nemam više problema sa svijetom. Hajde da se igramo.

Dok sjednemo na večeru, osjećam se odmorno. U krevetu, pre nego što zaspim, pomislim: ipak nisam imao tako loš dan. U stvari, imao sam dobar dan! Stani! Moj partner bi to rekao, jer to je njegov način govora. - Ali šta je s tim prokletim danima kada dijete ne može proizvesti takav istorijski trenutak?

U pravu ste, u pravu ste. Priznajem da je bilo dana kada sam na isti način stigao kući. Moj mali se odmah uklopi u mene i, kao da će me odmah udariti drugom lopatom. On je protiv toga, iako se posljednjom energijom trudim da barem tri-četiri sata provedemo zajedno s njim. Jer ja se, priznajem, trudim do zadnje snage da ga izostavim iz svog ličnog sranja. Na kraju krajeva, on ne može ništa učiniti u vezi sa činjenicom da su bili uznemireni što ništa nije uspjelo. On me čeka, čak i ako tog dana imam loš dan. I odmah osetite šta se dešava u ulici Futrinka. Rezultati mjerenja njegovih nevidljivih senzora su praktično unutar granica greške.

A ponekad je teško jer sam i ja. Ne znam ni za to. A ako mu je teško, znaš šta ja radim? Jednostavno gledam na sebe izvana. Samo trenutak, ali vredi toga. Kad ću eksplodirati. Pa onda ću uhvatiti taj trenutak (uspijem osam puta od deset, o dva ću pisati posebno). I onda obično pitam: - Šta hoćeš? - Odgovori su različiti, ali su taman za ručni trener. Odatle već okrećem njegovu želju ka svom konačnom cilju. Biće dobro za sve. Jer "šta hoćeš" znači: tu sam, za tebe sam. Ne znam veću čaroliju.

Preporučuje se: