Dnevnik trudnoće 5.0: Trudna sam, nisam natečena

Sadržaj:

Dnevnik trudnoće 5.0: Trudna sam, nisam natečena
Dnevnik trudnoće 5.0: Trudna sam, nisam natečena
Anonim
Slika
Slika

24. sedmica

+7 kg

Iz majčine tačke gledišta, London je veoma prijatno izgrađen grad. Bilo da se neko vozi sa velikim stomakom, kolicima ili oboje u isto vreme svaki dan, kao ja, nadležni su učinili skoro sve da vam olakšaju posao. Javnim zgradama i radnjama se može pristupiti svuda, i to ne ručnim liftom čvrsto prekrivenim prašnjavom ceradom, već sa rampama, automatskim otvaranjem vrata i radnim liftovima. Svi autobusi imaju nizak pod, tako da možete lako ugaziti na njih. Pušenje nigdje u ugostiteljstvu nije dozvoljeno i to se strogo primjenjuje, čak iu kafanama na najzabačenijim mjestima možete sjesti za topli obrok ili razgovor sa trudnicom ili malim djetetom. Međutim, svemu tome doprinosi i činjenica da se trudnoća i majčinstvo smatraju najprirodnijim stanjima na svijetu, pa buduća majka, koliko god da ima veliki stomak, ne može računati na posebne privilegije osim ako ih ne zatraži.

Ako ste trudni 9 mjeseci u UK, bolje da se naviknete na činjenicu da vas gotovo niko neće vidjeti kao cvijet koji zaslužuje stalno tapšanje, ili "bolesnika" kojem je potrebna stalna medicinska pomoć nadzor, i ljudi neće da zaskaču na tebe u metrou, da mu daš mesto. Uz vrlo rijetke izuzetke, žene koje imaju posao rade skoro do posljednjeg dana i nose se s ludom gužvom u metrou kao i svi ostali, jer gotovo niko ne vozi u centru grada. Nijedan stranac ili daleki poznanik neće ih dodirivati ili milovati po stomaku, a lokalni bonton zabranjuje lična pitanja. Trudnica sa velikim trbuhom, koja je navikla na drugu, mnogo paternalističkiju kulturu, vrlo često se osjeća da se odjednom osjeća nevidljivom i da ni psu nije stalo do njenog blagoslovenog stanja. Do sada me niko, samo bliski prijatelji, nije pitao kada trebam termin, da li očekujem dečaka ili devojčicu i da li smo već izabrali ime.

Moja majka je sa čuđenjem slušala kako nisu ustupili svoja mjesta u autobusu i metrou. Ali, naravno, to je samo pola priče. Jer sve što treba da uradite je da pitate, a desetak stranaca, koji su do tada bili udubljeni u svoje knjige ili novine, ili ne bulje ni u šta, vrlo rado će skočiti i takmičiti se jedni s drugima da ponude svoja mesta. Ali nikada sami, oni čekaju zahtjev. Objašnjenje je gotovo uvijek isto: svi se boje da ne uvrijede ženu s viškom kilograma na smrt gledajući je u trudnoći. Ne znam da li je ovo isprazni izgovor, urbana legenda, ili je svaki putnik u prepunom vozu metroa zaista bio podvrgnut takvom zverstvu kada ih je gospođa iz Dandija poslala u autobus zbog ljubaznosti, ali ja čujte to svuda. Naravno, ne pomaže situaciji ni to što se ljudi baš i ne pogledaju, otvoreno buljenje nije dozvoljeno, a mislim da su mnogi ljudi toliko izgubljeni u svom malom svijetu iPoda i čitanja novina da bi vjerojatno ne bi čak ni ne primjećuju da im plodna voda kaplje na koljena.

Fetus udvostručuje svoju težinu između 23. i 28. sedmice, a mnogima, uključujući i mene, stomak počinje brzo da raste tokom ovog perioda. Prošli su dani u kojima sam izgledala kao da sam preterala sa pecivom za Božić i sada sam zaista neosporno bucmasta. Obim stomaka mi je oko 107 centimetara na pupku, tako da je svakome ko je video trudnicu na slikama ili lično moje stanje potpuno očigledno. Ali nisam primijetio da mi neko dobro pogleda stomak ili da se prema meni drugačije ponaša. Kada sam jučer putovao jednosatnim putem u bolnicu po šećer od stresa, članovi gomile koja je sekla ispred mene i jurišala na sjedala bili su prilično frustrirani, dijelom i zbog moje gladi, koji su bili zadubljeni u svoje novine u roku od 5 sekunde pada, da ne bi ni primetili da je u kolicima žena koja je bila skoro gurnuta, sa stomakom koji je ispupčen ispod raskopčane jakne, stoji pored njih, pupak u visini očiju ispred njihovih nosa.

Slika
Slika

Ne insistiram uvijek na sjedanju i ne bih mario za to na kraćem putovanju, ali nakon 13 sati posta i jutra bez kofeina, prije 4 krvne pretrage i maratonskog testa ispred sebe, sa guračem kolica u ruci, mislio sam da se malo odmorim oko toga. Srećom, pronašao sam svoj glas i ljubazno zamolio puf odijelo ispred sebe da me pusti da sjednem. Na zahtjev, ne samo da je odmah ustao, već su i njegove komšije promiješale svoja očitanja da vide da li su te sreće da bih umjesto njih izabrao njihovo odlično mjesto. Hvala Bogu da još mogu da stanem na jedno mesto (iako ne znam koliko dugo), pa sam morao da zauzmem samo jedno od njih. I dobro je što nemam problem da naglas tražim sjedište, jer sam dobio veliki broj za moj veliki stomak. Nisu svi takvi, ako je suditi po ženama sa zategnutim velikim stomacima koje se opterećuju s jedne noge na drugu. Zbog njih je lokalni javni prevoz uveo "Beba na brod!" bedž, koji se može dobiti besplatno na stanicama londonske podzemne željeznice, ali se može poslati i poštom na zahtjev. Značka "beba na brodu" jasno pokazuje da je nosilac trudna i želi da sedne ako je moguće. I ne morate čak ni govoriti, što je odlično za lokalno stanovništvo koje mrzi sukobe. Iako da bi bedž funkcionirao, neko prvo mora primijetiti trudnicu kao ljudsko biće i pročitati 3 riječi. Mnoge buduće majke s kojima sam razgovarao primijetile su definitivno poboljšanje u ponašanju suputnika. Na određenom nivou, slučajno je da im je neprijatno da predaju mesto, ili da je zahtev za pomoć samo jasniji. Rezultat je poenta, i to je dobro.

Pored potpune ravnodušnosti stranaca i polustranaca, veoma je lijepo oduševljeno ispitivanje i neosporno iskrena radost bliskih poznanika. U tome učestvuju i muškarci, kao i žene. Mnogi kolege mog partnera su očevi sa malom decom i mogu da pričaju o ovoj temi kao pravi stručnjaci (naravno, izbegavajući intimnija pitanja). Ovdje se čini da je očekivanje djeteta više porodična nego ženska stvar, a muškarci često koriste izraz "mi smo trudni". Parovi idu zajedno na testove, a očevi nakon porođaja dobiju 2 sedmice plaćenog odsustva, ali nije rijetkost da neko uzme mnogo više od toga. Jedan kolega mog partnera je dobrovoljno prekinuo svoju uspješnu karijeru kako bi neko vrijeme ostao kod kuće sa djetetom umjesto supruge koja se vratila na posao nakon 6 mjeseci, a on nije jedina osoba koju znam koja je to uradila. S obzirom na to, nije iznenađujuće da su i muškarci veoma zainteresovani. Naravno, sa udaljenosti od 1 metar.

Sve u svemu, osjećam da mi ovaj sistem "odmaknite ruke od bebe" funkcionira, jer sam prilično distanciran sa strancima. Osećam da samo zato što svoje telo već delim sa nekim iznutra, ne moram da ga delim sa travom i drvećem spolja. Videćemo kakve ću reakcije imati kada sledeće nedelje posetimo Mađarsku. Tokom moje poslednje trudnoće, kada smo bili kod kuće, iako niko nije bio previše nametljiv i nije pipkao, bila sam jako iznenađena raznim pitanjima stranaca i zaboravljenim pogledima na stomak. Vjerovatno samo zato što je sve došlo neočekivano, a ja nisam navikao na to. Uzalud, let od 2 sata nije dovoljan za iznenadnu promjenu, čak i ako se za to pripremite.

Drugdje

Preporučuje se: