Školski dnevnik: Mama, neću da idem u školu

Školski dnevnik: Mama, neću da idem u školu
Školski dnevnik: Mama, neću da idem u školu
Anonim
Slika
Slika

Dobio sam neke šokantne informacije na prošlonedeljnom prijemnom satu u školi. Otišla sam s osjećajem da će, baš kao i na prethodni sastanak, moja kćerka ponovo dobiti kompliment koliko je slatka, pažljiva i koliko se pojavljuje. Međutim, zamalo sam pao sa stolice tokom munjevite posjete. Učitelji su rekli da ima velikih problema sa djetetom.

Nakon zimskog raspusta, Málni je bila bolesna dvije sedmice, nije išla u školu. Prema riječima nastavnika, situacija je od tada počela da se pogoršava. Kako navode, više ne ćaska i ne igra se na pauzama, postao je povučen, ne pojavljuje se, ne obraća pažnju na časovima, pažnja mu luta. Zamolili su me da nešto smislim. "Bila bi šteta", rekli su.

Od tada razmišljam o ovome: šta mogu učiniti? Sjela sam s njim da popričamo koliko je škola važna, iznijela sam primjere koliko mu to daje uspjeha (npr. da može sam pročitati imena pasmina mačaka iz svoje omiljene knjige o mačkama, da ako plati pažnju, koliko dobro zna da piše itd.), a ja sam pokušao da još više pobudim vaše interesovanje. Proteklih dana vidim da nešto nije urađeno briljantno.

Šta god da pitam, neće oštriti olovke, unutra kaže da nema teretanu, ali ne radi gimnastiku (u međuvremenu, u školi je njegova tek oprana odjeća za teretanu ormar), završio bi domaći ako bih mu dozvolio, a osjećam se kao da mi prekida cijelu školu. Takođe sam pomislio da ju je možda rođenje sestrice toliko promenilo (rođena je pre zimskog raspusta), ali njeno ponašanje kod kuće to ne pokazuje - prva stvar koju uradi kada dođe kući, nakon što opere ruke, je da mazite malu, razgovarate s njom, njegujete je i volite je.

Jučer je - prvi put u životu - rekao da ne želi da ide u školu, da bi radije ostao kod kuće i igrao se. Gdje je nestalo moje veselo dijete, koje se ujutru uzbuđeno sprema za školu, a popodne vježba iz samopažnje? Kako da ga vratim na stazu s koje će skrenuti?

Preporučuje se: