Dnevnik trudnoće 5.0: Oh, moja leđa, oh moja leđa

Dnevnik trudnoće 5.0: Oh, moja leđa, oh moja leđa
Dnevnik trudnoće 5.0: Oh, moja leđa, oh moja leđa
Anonim

14. sedmica

+2,5 kg

Slika
Slika

Prije nekoliko dana sam također imao svoj prvi NHS (Nacionalna zdravstvena služba) pregled. Da nemam privatno osiguranje, do sada ne bih bila ni kod jednog specijaliste, ni kod ginekologa, ni kod babice, ni kod ultrazvuka. Većina mjesta u Velikoj Britaniji ne "potvrđuju trudnoću" niti rade rani ultrazvuk osim ako ne postoji ozbiljan problem. Ovo se može kratko i oštro reći da trudnica u prvom tromesečju niko nije zainteresovana, jer „još može svašta da se desi“. S obzirom da je ambulanta u kojoj NHS babica naručuje par stotina metara od našeg stana, privatna bolnica u kojoj ću se poroditi i gdje je sjedište vlastitog doktora, i sat i po gradskim prevozom, odlučila sam da se "udvostručim" i koristim besplatni i državni sistem koji mi je na raspolaganju, u slučaju da zatreba.

Otišla sam tamo sa krivicom autostopera i rekla jako finoj babici da neću da se porodim sa njima, ali me je ona odmah razuverila. Podsjetio me je da me moja privatna bolnica neće primiti ako porođaji počnu prije 32. sedmice, jer nemaju odjel za preranu intenzivnu njegu. Spremne su na gotovo sve nakon 32 sedmice, ali ako bih se porodila prije toga, mogla bih ići samo u NHS bolnicu. U tom smislu, velika je prednost ako je NHS upoznat sa činjenicom moje trudnoće, imam evidenciju o trudnoći, nalazim se u njihovom sistemu, znaju moju krvnu grupu i rezultate mojih testova. Na moju sreću, ni privatni sistem ni NHS ne preuveličavaju preglede, ultrazvuke i krvne pretrage, tako da ću vjerovatno i dalje biti izložena manje od trudnice iz Mađarske.

Započela sam drugo tromjesečje u odličnom raspoloženju i zdravlju, i nisam imala razloga da se žalim. Svi frustrirajući simptomi su nestali. Nigdje nema mučnine, uznemirenosti ili noćnog mokrenja. I moj nivo energije se vratio u normalu i počeo je prijatan, peckajući, sretan osjećaj kojeg sam zapamtila iz prethodne trudnoće. Počeli su i naizgled bezrazložni napadi smijeha, koji su me tako dobro zabavljali prije 3 godine. A onda nas je pogodilo. Iznenada, kao što je imao običaj da radi. Jednog popodneva sam odjurila na pregled i taman podizala našu kćer da je stavim u kolica kada mi je oštar bol probio leđa, cca. do mesta gde su one male rupice iznad kukova. Sa takvim intenzitetom i snagom, bilo je to kao da su uboli nož u leđa. Odnijela sam dijete na pod u padu kontrolisanom gravitacijom, a zatim se bacila na podnu prostirku, ležeći ukočeno na leđima u jakni, i zatvorila oči, promrmljajući "O sranje! Ne mogu vjerovati!"

Nisam se usuđivao da se pomaknem, jer mi se bol vraćao i na najmanji pokret noge. Mislim da bih tako dugo ležala da mi dijete nije počelo da se penje na stomak i da mi cepa šal, ponavljajući "Mama spava? Mama spava? Mama ne spava! Mama se igra!" Morao sam se sabrati, ustao sam, stenjajući i polovičan, ali sam krenuo iz stana. U međuvremenu, dok sam čekao lift, tražio sam u svom telefonskom imeniku broj na koji bih mogao doći do "osobe pozadi".

Nije bilo sumnje da će me leđa boljeti u nekom trenutku tokom trudnoće, samo je pitanje bilo kada i koliko. Ne samo zato što je to jedan od najčešćih simptoma trudnoće koji pogađa većinu žena, već i zato što su moja leđa jedna od mojih slabih tačaka.

prije 5 godina operisao sam disk herniju, i iako je operacija potpuno uspjela i živim uglavnom bez bolova, znam da ću morati biti oprezan s podizanjem, nošenjem i naglim, opasnim pokretima za ostatak mog života. Mogu recitirati sve mjere predostrožnosti o važnosti osnovnih mišića. Naučila sam trikove potrebne da prođem kroz dan s malim djetetom uz minimalno podizanje i bez nošenja. S obzirom da je težina naše kćeri porasla na preko 10 kg, skoro je nikad ne nosim u rukama ili na boku. Njegovo podizanje je ograničeno na 4 događaja: ustajanje iz krevetića ujutro i noću, ulazak i izlazak iz dječje stolice, ulazak i izlazak iz kolica i gore-dolje na stolu za presvlačenje. Naučio sam da "varam" na svakom od ovih, npr. Uvek ga zamolim da ustane u krevetac i kolica pre nego što ga podignem, pa on to uradi bez pitanja. Ako padne ili zaplače, ne dižem ga, čučnu ili sjednem pored njega na zemlju i zagrlim ga. Poljupci i maženja se uvijek odvijaju na kauču ili dok sjedite u fotelji. Tačno znam pravila pravilnog dizanja i poštujem ih ne obraćajući pažnju. Ali i pored svega toga, čini se da je jedan pogrešan potez u trudnoći, malo nepažljive žurbe, a vi tražite broj zadnjeg servisa, stenjanje i psovke.

Uzroci bolova u leđima tokom trudnoće su složeni, ali jedan od glavnih krivaca je hormon zvani relaksin, koji olabavljuje vezivno tkivo žene, čime omogućava da se karlica dovoljno proširi kako trudnoća napreduje, a kasnije i vaginalni porod također je moguće. Ali ono što je dobro za bebu i porođaj nije nužno dobro i za majku. Opuštena vezivna tkiva i zglobovi se mnogo lakše povlače. Ovo važi za gležnjeve koliko i za leđa. Ovo je jedan od glavnih razloga zbog kojih se trudnice upozoravaju na podizanje, a ne zato što podizanje teških torova može uzrokovati pobačaj. Inače, vrijedi prijeći na nošenje udobne obuće sa nižom potpeticom (ovo također pomaže u pravilnom držanju). Beba je pažljivo umotana na sigurno mjesto, ali trudna majka postaje veoma ranjiva ovih nekoliko mjeseci.

Dodatni otežavajući faktori u drugom i trećem trimestru su povećana tjelesna težina, promjene u ravnoteži tijela i pritisak na istegnute i oslabljene mišiće trupa.

Broj "zadnje osobe" (moje fizioterapeutkinje), koji sam odmah pozvala, ostao je iz prethodne trudnoće. Onda sam negde oko petog meseca imala slične bolove u leđima, koje nije bilo dizanjem, ali je izgledalo da su me donji deo leđa počeo da bole "sama od sebe". Bilo je jako loše, mnogo gore nego sada, jedva sam pomjerao kuk tjedan dana, boljeli su me sakroilijakalni zglob i mišići oko njega i onemogućavalo mi je da se sam prevrnem u krevetu ili ustanem iz kreveta. Kao i sada, bol je bio najjači kada sam dugo sjedio ili ležao i pokušavao promijeniti držanje ohlađenim mišićima, npr. ustani.

Da od lošeg napravim nešto dobro, prije 3 godine sam naučila da se bolovi u leđima i kukovima tokom trudnoće mogu lako liječiti i izliječiti ako odete kod pravog specijaliste i znate šta treba, a šta ne. U zavisnosti od toga šta tačno uzrokuje bol, kiropraktičar ili fizioterapeut će vam preporučiti potpuno različite vežbe, a vi se tokom masaže treba fokusirati na različite bolne mišiće. Gimnastika puno pomaže, kao i plivanje, ako to radite pametno. Terapeut mi je striktno zabranio prsno, na primjer, jer bi mi kontinuirano savijanje pri disanju i udarci nogama pogoršali stanje, ali mi leđno može mnogo pomoći. Akupunktura je također vrlo korisna, posebno kada se koristi u kombinaciji s masažom i vježbanjem. Stoga mogu samo preporučiti da oboljeli od bolova u leđima ne pate sami i da ne čekaju uzalud tjednima na oporavak, već da posjete fizioterapeuta, kiropraktičara ili kvalifikovanog terapeuta za masažu (nažalost, „komšiju zlatnih ruku“ili muž od pomoći, u nedostatku anatomskog znanja, ponekad više štete nego koristi).

Kao rezultat dosadašnja dva tretmana, osjećam se skoro potpuno izliječenim, iako sam siguran da ću, bez obzira koliko sam oprezan, imati sličan problem do jula. Naša ćerka, koja je tek napunila dve godine, počela je da vežba zloglasno lupanje po podu kada se ne slaže sa mnom u poslednjih nekoliko nedelja. Takođe, ono što ja zovem "trik sa kuvanim rezancima" gde mu se noge pretvaraju u žele i kolabiraju ako ne želi da ide tamo gde ja idem i cvili kao divlja svinja, postala je redovna pojava. U takvim slučajevima, nažalost, ne mogu da sjedim pored njega na zebri, ali moram svih 13 kila da mu udarim pod ruku dok ne odbije ponovo stati na noge.

U svakom slučaju, sada sam mnogo spretniji i nadam se da ću se od sada baviti veselijim temama. Na primjer, kako to da žene u prvoj trudnoći jedva čekaju da obuku trudničku odjeću, a kada nose kasniju djecu, odlažu promjenu do posljednjeg trenutka, čak i kada za večer postižu efekat zavijene šunke.

Preporučuje se: