Nova ljubav dolazi i sve počinje iznova

Sadržaj:

Nova ljubav dolazi i sve počinje iznova
Nova ljubav dolazi i sve počinje iznova
Anonim
npr. olovo
npr. olovo

Kada ljudi pričaju o mom privatnom životu, osjećam se ranjivo, jezik mi se začepi - rekla je Lia Pokorny, glumica serije Új Színház i Uljez, koju su u našem intervjuu pitali i o njenom radu. Ispričao je zašto većinu vremena kritikuje sebe i kako bi mu život funkcionirao da improvizuje

U svojim intervjuima uvijek govorite skromno o sebi. Da li ovo polazi od premise da ako glumac vjeruje da je dobar, onda već počinje da se spušta niz padinu?

Moguće. Kada osoba više ne postavlja pitanja da li je ono što radi dobro i autentično, onda nastaje problem. Poniznost nije dobro izgubiti. Za mene je tipično da se borim sa činjenicom da ako odsviram predstavu pedeset puta, postoje dva za koja obično kažem da su dobro odrađeni. Uljez traje jako dugo, i od tada su se pojavile tri scene u kojima mogu reći da, to je ono prema čemu treba da idemo.

Samo tri? A zašto su ta tri bila dobra?

Zato što sam tada osjetio da sam u mogućnosti da u potpunosti obratim pažnju na datu situaciju i otvorim se svom partneru na način na koji sam trebao. Drugi put se uvijek uštinem za vrat jer sam blokirao ovdje i zapalio tamo. Stalno gledam i kontrolišem se. Ako mi tokom scene padne na pamet da, o moj Bože, ne bih trebao ovo raditi sada, onda je to izgubljen slučaj. Naravno, to nije nužno vidljivo spolja. Jučer me je jedan producent pohvalio nakon nastupa, a ja sam rekao da nisi u pravu, bio sam loš. Nasmiješio se na ovo: Lia, ti to uvijek kažeš.

Počinjem shvaćati zašto ste mislili da niste dorasli zadatku prilikom odabira emisije

Mislila sam da ovaj posao nije za mene jer nisam otvoreno smiješna djevojka. Kapetan Ivan, producent, rekao je da nije potrebno biti duhovit, već riješiti scenu. Pošto sam to pokušavao da uradim i smirio sam se, znam da nije sigurno da će se gledaoci nasmejati svakoj rečenici, ali glavno je da li se nešto dešava između dvoje ljudi ili ne. Brzina je podvig žanra. Improvizacija koju radimo u psihoteatru Júlie Bácskai je potpuno drugačija vrsta improvizacije: potrebno je dosta vremena da se scena razvije. Postoje i duge tišine, i to je u redu. Ovdje je bitna brzina, zbog čega sam se u početku jako plašio. I danas se bojim, naravno, ali samo dok ne izađem na binu.

Koja su glavna pravila improvizacijske glume?

Najvažnije je da moram prihvatiti ono što druga osoba kaže, ne smijem to odbiti. Na primjer, ako on pogleda u sto i kaže da je ovo kanta vode, a ja to poričem, onda blokiram, pa sam propao u sceni. Uz prihvatanje, mora se dodati i nešto, na primjer: da, ovo je plavi lavor. Kaže da u bazenu plivaju patke, a ja dodajem: Volim pačji gulaš, pa hajde da ga zapalimo!

To je skoro kao tehnika razvoja ličnosti. Da li to funkcionira u životu?

No. Ljudima je lakše pokazati svoje emocije i greške na sceni. Zamislite da je neko došao kod nas, gdje sjedimo za stolom, i polio me čašom vode preko glave. U ovom nervoznom stanju u kojem sam trenutno - boli me grlo, hladno mi je i brinem se šta još moram da radim popodne - uhvatio bih se, ustao i viknuo: šta radiš mislite na sebe? U pozorištu bi bilo smiješno da ustanem, bacim dva na njega, a on padne između sedišta. Međutim, to ne funkcionira u životu. Ako imam priliku da razmišljam šta mogu da uradim pognute glave, moram da se smirim, moram da se smirim da kada ustanem, mogu da ga pitam: izvini, ali zašto da li je to uradio?

Moram da improvizujem u sebi. Uvek neka govori glas koji je najmirniji. U čovjeku se stalno čuju mnogi zavađeni glasovi, jedna strana, druga nasilna, treća pasivna. Ali ako želimo nešto dobro uraditi, moramo pustiti malu svijetlu ideju da govori.

npr.2
npr.2

Kao laik smatram improvizaciju najtežom glumačkom tehnikom. Je li ova emisija promijenila vaš osjećaj da ste autsajder u industriji jer niste završili školu glume?

Ovaj osjećaj više nije tako oštar. U Beugróu se ponekad šalimo o tome, jer Győző Szabó i ja nismo ti koji to nismo završili. Nekad osjećam da je to vrlina, nekad mana, ali nikad u životu me niko nije pitao, kada sam potpisao za ulogu, kakva je bila situacija sa fakultetom? Profesionalno, nema veze. Kolege glumci koji me vole i kritičari su već stvorili neku sliku o meni kroz pozorište. Zaista ne moram više da se predstavljam.

U jednom intervjuu rekli ste da vas publicitet koji dajete vašim pozorišnim predstavama i TV nastupima čini ranjivim. Kako ste ovo uredili u sebi?

U osnovi, nemam problema sa publicitetom. Smatram da mi je dužnost da govorim o stvarima u koje verujem. Važno mi je i interesovanje štampe. Osećam se neugodno i ranjivo kada ljudi pričaju o mom privatnom životu. Onda ili moram da kažem ne na jedno po jedno pitanje, ili pokušavam da ga izrazim uopšteno. Očigledno, novinari mi prenose pitanja koja ljude zanimaju. Osjetljivo me pogađa kada nekome moram reći ne. U jednom od mojih prethodnih intervjua pominjane su moje stare veze. Kad mi se grlo i jezik začepe, osjećam se kao da ću utrnuti. Ne želim da prkosim, stvarno se nehotice naprežem. Moj privatni život nije samo moj, kako da pričam o intimnim stvarima sadašnjih ili bivših likova u svom životu? Drago mi je da pričam o temama kao što je kako moj sin i ja idemo u vrtić, ali vrlo je teško pričati o osjećajima.

Nije dobro čitati o takvim stvarima. Uvijek sam tako tužan kada vidim kako čak i lude ljubavi završavaju dugom patnjom. Čovjek u takvim trenucima ima dovoljno bolova, ne propušta da ga iznese čak ni javno. Onda dolazi nova ljubav i sve počinje iznova. Nemoguće je opisati šta se dešava između dvoje ljudi, to je njihova najdublja, jedinstvena priča. To je veoma teško objasniti čak i prijateljima. Ako želite da sumirate, uvijek ispadne s općim besmislicama, nikad stvarnošću.

U jednom intervjuu ste takođe spomenuli da biste, da možete, nastavili da imate decu. Zar vam u međuvremenu ne nedostaje pozorište?

Zaista osjećam da bih mogla biti kod kuće kao domaćica. Kada se Misi rodila, uopšte mi nije nedostajala pozornica, bila sam srećna što sam kod kuće sa sinom. Bila sam još tužnija kada sam se vratila na posao. jecao sam. Nemojte me pogrešno shvatiti, volim svoj posao, volim probe, volim nastupe, ali ako je pitanje šta bih radije radio: odgajao djecu ili glumio, onda bih izabrao djecu.

fotografije: marquez

Preporučuje se: